Živio jednom jedan bračni par koji je imao dvanaestogodišnjeg sina i magarca. Odlučili oni malo putovati, raditi i upoznati svijet i tako krenuše na put.

Kad su dosli u prvo selo ljudi su komentirali: «Pogledajte vi ovog neodgojenog dječaka. On sjedi na magarcu dok njegovi siroti stari roditelji vuku magarca.»
Žena tada rece mužu:” Nećemo dozvoliti da ljudi tako loše pričaju o našem sinu.»
Muž je skinuo dijete s magarca i sam sjeo na njega. 

Kad su dosli u drugo selo ljudi su mrmljali: » Pogledajte ovo, sram nek’ bude ovog covjeka kad pušta da mu žena i dijete vuku magarca dok on sjedi.»
Odlučili oni da će žena sjesti na magarca, a muž i sin će drzati uzde.

Došli oni tako i u treće selo gdje su ljudi ponovo komentirali: «Jadan čovjek! Cijeli dan je radio, a žena mu je sjela na magarca. I jadan sin! Tko zna što ga sve čeka s takvom majkom.”
Tada odlučiše da se svo troje popnu na magarca i nastave put.

Kad su dosli do sljedećeg sela čuli su mještane kako komentiraju da će jadnom magarcu puknuti leđa zbog prevelike težine. I tada oni svo troje siđu dolje i odlučiše hodati pored njega.

Kad su prolazili kroz sljedeće selo, nisu mogli vjerovati komentarima ljudi koji su im se smijali: „Pogledajte ove tri budale... hodaju, a imaju magarca koji bi ih mogao nositi.”

POUKA :
Uvijek će te kritizirati i pričati loše o tebi što god ti napravio.... Teško je svima ugoditi, a i teško je pronaći osobu kojoj ćeš biti dobar upravo takav kakav si. Pusti selo neka priča... Pjevaj, smij se, pleši, ljubi i uživaj u svakom trenutku svojeg života... Ako na svom putu do cilja budeš zastajkivao da kamenom gađaš svakog psa koji na tebe zalaje ... nikad nećeš stici do cilja..(Dostojevski).


Izvor : kružni mail, dobiven tko zna kada od tko zna koga